Hej! Moje ime je Eleonora, i hej; dobro došli natrag na moj Blog, za koji su većinom svi zaboravili osim ovih koji su ga ovih dana tek i otkrili što vidim po prikazima Bloga nema veze idem dalje... (znam da se koriste zarezi)
Nakon 3 mjeseca ne pisanja nikakvih postova, here I am again. So, za današnji post odmah da vas udarim, je moje mišljenje o tehnologiji.
Idem odmah započet pošto sam čitala da svi izlaze iz videa/blogova čim vide da je uvod dulji od Harry-ja Pottera (svih dijelova.)
3, 2, 1 ... kuh... ovaj piši!
Za početak;
Prekrasan dan, 16. 03. 2017. u 17:12 nalazim se ispred svoje škole i igram nogomet. Iz škole izlazi dijete od 8 godina, sa ovim;
... u rukama. Okej, nije imala takav mobitel, samo uspoređujem odnose između mobitela i njene glave. Inače, glava joj je veličine tekuta, a mobitel točno k’o Berlinski zid.
Majke mi ja ne vidim koju poruku želi poslat. Da ima novaca, da je u modi, il’ da je jednostavno ukrala taj mobitel. Jer (wtf) mi nije pojmljiva činjenica da je dijete treći razred i da joj roditelji kupuju mobitel skuplji od samog školovanja. Razumijem da je mobitel na tipke, NOKIA 3310 kakav je prije i bio običaj imat’ takav mobitel i hvalit se jer imaš najbolji postignut rekord u onoj igrici ‘Snake’ il’ ti ga ‘Zmija.’
Sjećam se dok je moj dida fur’o tu ciglu od mobitela, pa čovječe Božji ispadne mu na cesti iz džepa dok je vozio bicikli i još ga pregazi zadnjim točkom -> mobitel je tek onda izgledao k’o nov i jedina načinjena šteta bila je kad ispadnu one gumene tipke.
Ne kažem da sam ja stara baba koja ima više iskustva od ne znam ja koga, pa da sad solim pamet.
Ne solim nikome pamet, već sam ja dobila mobitel tek u 4. razredu i to sam ga ukrala od starog jer si je ovaj kupio novi, al’ i tada sam mislila da je smisao mobitela igranje igrica i slikanje profesionalnih slika, kao što su recimo ova:
*okej planirala sam vam stavit sliku al odmah bi napustili ovaj post pa odustajem, a ne kažem da je isključena opcija izbacivanja svega nepotrebnog iz svojeg tijela kroz usta.*
Mobitel meni i dalje služi za igrice, uređivanje slika i slikanje, al’ imam pravo reć’ da nisam ovisnik.
Recimo, ta djeca od 8-9 godina, koja su puna sebe jer imaju mobitel vrijedniji više od Božje gušterače, su trebala nosit kike, igrat’ školice i gumi gumi, to jest bar tako sam ja radila. Sjećam se da smo igrali žmirke svaku noć i da smo se uvijek svađali koja budala će prva brojat jer još nitko nije znao brojat kako treba, pa se uvijek nađe ona osoba koja se naljuti i počne plakat, pa onda najčešće Ela bude ta koja prva žmiri skrenulasamsatemenemaveze. Ja imam uskoro 15 godina, i ne privlači me tehnologija nešto previše, jer se u slobodno vrijeme više bavim šetanjem, odbojkom/košarkom/nogometom, tjelovježbom, plesom...
Mislim hello.
Iskreno, tehnologija je pretvorila 21. stoljeće u stoljeće izumiranja. Ne mislim na onaj način da umiru rijetke životinje il’ slično... Na nekoj razini postajemo neandertalci. Kad pogledam oko sebe, više od 70% osoba s kojima se družim su one glupe (bez uvrede ako se netko pronađe ovdje khm) recimo ne znaju pisat normalno nego pišu isto kao ja u 3.-oj godini, misle da ovi što su mrtvi padaju u svemir i slično. Ne znam, ne razumijem. Što je toliko posebno u nekom električnom uređaju kojem je cijena višlja od 200€? Ja imam neki mobitel neke kineske marke, i zadovoljna sam, jer neki nemaju ni to. Kada se fino prijavim za predsjednicu, Boga mi ima da glasate za mene i onda ću uvesti novi zakon; ZABRANJENO ZAGRIJAVANJE BATERIJE UMJESTO STOLICE! Al’ ozbiljno, koliko samo mladih rukne godinu jer se nije u stanju odlijepit od mobitela, laptopa, tv-a? Uništavate si i život, i općenito vid. Gubite se u toj elektrici misleći da je sve stvarno. Nije, lajkovi i komentari nisu stvarni. To je samo bilješka koja te tjera da razmišljaš o njoj, i samo njoj. Sve nas čini sretnima kad vidimo da imamo lajkova po slikama, to nije laž, al’ brate mili koja korist od toga?
Hoću uspjet pronaći posao zbog lajkova? Ne.
Hoću uspješno završit školovanje zahvaljujući hrpi lajkova? Ne.
Hoću li živjeti zdrav život uz lajkove? Ne.
Tehnologija potiče naš mozak, ma općenito sve, na ‘urušenje.’ Gubi se potrebna koncentracija, i sve ostalo. Sigurno ne želite visit' cijeli svoj život po BIRO-u.
Razmislite malo, ne treba vam toliki utjecaj tehnologije. Gejmeri - igrice nisu isto što i stvarni život. Nemam apsolutno ništa protiv igrica jer i sam volim igrat WOT, TR, COD i sve ostalo, ali trudite se postići neki cilj, postaviti neku obranu svim ‘virusima’ koji skreću na vas i koji vas pokušavaju srušiti. Igrajte život više nego igrice.
Lajkopaćenici? Pokušajte primjenjivat riječ ‘Sviđa mi se’ u stvarnom životu više nego na društvenim mrežama -> sviđa vam se vaše tijelo? Lajkujte ga. Svidite se sami sebi, ostavite nestvarne osobe i sva ta sranja za poslije. Prvo što morate napravit da bi išta postigli jest to da stisnete tu fucking opciju ‘Sviđa mi se’ i da postanite bolji. Bolji od osobe koja ste bili noć prije.
TEHNOLOGIJA NIJE NIŠTA DRUGO NEGO DEMON KOJI NAS NESVJESNO RAZARA. NE MIJENJATE STVARNI I ONAJ ŽIVOT KOJI SE NALAZI U VAŠIM EKRANIMA. JER ŽIVLJENJEM NEČEGA ŠTO NE POSTOJI NE POSTIŽETE NIŠTA, OSIM TOGA ŠTO RUŠITE SAMI SEBE. NE MORA VAM SE DIĆ’ KOSA NA GLAVI DOK GLEDATE NEKI VIDEO, NE TREBATE SE NERVIRAT ZBOG TOGA ŠTO VAS NETKO UZNEMIRAVA. OD INTERNETA SE UVIJEK MOŽE ODUSTATI, ALI VRATITI PROŠLOST I POPRAVITI UČINJENO, NIKADA! :)
To je to, i vjerojatno će nekolicina ljudi i dalje nastavit po svojem, jer tko sam ja da govorim što je za ljude najbolje, mislim u ovo doba je grijeh što pokušavaš biti dobar, no nema veze. Ako vam se post svidio komentirajte ga, podijelite ga sa svim osobama za koje mislite da su ovisnici o tehnologiji, i nadajte se tome da će se opametit! Činim sve što mogu da svaki post bude nekom inspiracija, i da nekoga potakne na to da se progura do nečega, da bude netko i nešto. Za danas smo gotovi, čitamo se sljedeći put, ćao. Love ya all.
Jebeš onaj pozdrav.
Nema komentara:
Objavi komentar